.MTYzNjU.MTI2MzE

Izvor: Препис
Idi na: navigaciju, pretragu

kȑv i (ređe) kȑf, kȑva, pl. krvȍvi m. 1) krv: Teče mu krv na nos; –Lubenȉca ȉskoči kȃ kȑf crvȅna; – 2) u raznim slučajevima krvne osvete: a) sa glagolom pasti znači ubiti ili raniti nekoga (samo muške): Jȍvan Fȃnda paja na kȑv; – b) sa glagolima izvaditi ili uzeti znači izvršiti krvnu osvetu: Đurđe Ѕȉvgar ȉzvadi (ȕze) kȑv; – v) „ceja [cela] kȑv“ je ubistvo krvnika ili koga iz njegove porodice, a „polovȉn kȑv“ je samo ranjavanje; – g) „dva krva“ su: ubistvo i uzimanje oružja ubijenog, poslednje je teže od ubistva jer je ubijeni obeščašćen kao mrtav; d) miriti krvove znači miriti porodice u međusobnoj krv. osveti, što su povremeno činile komisije: „Tako za celu krv određivalo se po 50-60 turskih lira, a za rane prema njihovoj veličini, naplaćivano je po 3 tur. lire za takvo izmirenje“, C. Ž. 55.